Zovem se Valentina Jovanović iz Indjije sam,tu sam rodjena i tu živim.
Moj otac Ivan Jovanović je poginuo kada sam ja imala devet godina kada se biciklom vracao sa posla 29.12.1993 godine u vecernjim satima, autom ga je udario Vladimir Martinović koji je tada imao tri krivicna dela
- Prebrza voznja
- Voznja pod dejstvom alkohola 1.80 promila
- Nije nosio naocare za vid
- Voznja pod dejstvom alkohola 1.80 promila
- Nije nosio naocare za vid
Osudjen na 14 MESECI zatvora, stim sto je ujutru isao na posao u firmu Gumaplast, popodne je isao kuci kod svoje porodice a u zatvor je isao uvece da prespava samo!
Od pocetka je potplacivao koga je stigao, prvo je ocev bicikli nestao iz supa kao dokaz i godinama nas je mucio i maltretirao, nije nam nista platio, ni za spomenik, ni za odstetu.
2006 godine mu je oduzeta nekretnina na
ime duga, tacnije polovina kuce koja se vodila na njemu, a na druga
polovina je na sinu. Na trecoj javnoj prodaji mi smo se pojavili kao
kupci i on je imao rok od 8 dana da polovinu isprazni i preda nama, sto
nije uradio.
Krajem avgusta 2011 godine ja i majka
smo se u dogovor sa njima uselili na sprat kuce ciji je ulaz i sve
odvojeno, ostatak polovine nije nam hteo predati, otudjio je mnogo
stvari koje su nase i iselio se iz kuce zajedno sa sinom u oktobru
mesecu iste godine.